GENERACIJE MOBILNIH MREŽA Antonio Večenaj 3.F
Kratak sadržaj
Mobilna mreža je telekomunikacijska mreža koja je dizajnirana za prijenos podataka između mobilnih uređaja. Mobilni uređaju mogu biti telefoni, tableti, laptopi… Pomoću mobilne mreže ljudi mogu komunicirati međusobno, pretraživati Internet, igrati igrice i generalno naći sve što ih zanima. Bilo je nekoliko tehnologija koje su se koristile u mobilnim mrežama, kao što su 1G, 2G, 3G, 4G LTE i 5G. Svaku od navedenih mreža ću pobliže objasniti.
Slika 1.
Prva generacija (1G)
Mobiteli su počeli s 1G tehnologijom 1980-ih. 1G je prva generacija bežične mobilne tehnologije. Podržava samo glasovne pozive. Koristila se analogna tehnologija, a telefoni koji su je koristili imali su slabu kvalitetu glasa i bateriju te je zbog toga često došlo i do naglog prekidanja poziva. Maksimalna brzina 1G tehnologije je 2,4 Kbps. Primjeri 1G mreža bi bili NMT (Nordic Mobile Telephone) i AMPS (Advanced Mobile Phone System). Može se reći je 1G mreža bila veliki korak u tehnologiji, ali zbog svojih nedostataka kao što su kvaliteta i kapacitet nije trebalo dugo da bude nadmašena.
Druga Generacija (2G)
Prva veća nadogradnja mobitela bila je kada je njihova tehnologija prešla s 1G na 2G. To se desilo 1991 u Finskoj. Tada su mobiteli prešli s analogne na digitalnu komunikaciju. Ova telefonska mreža uvela je šifriranje poziva i teksta kao i podatkovne usluge koje su nam danas dobro poznate (SMS, MMS). Trošio je znatno manje baterije nego 1G i tako je učinio telefone energetski učinkovitijima. Najveća brzina koju je 2G mogao postići s GPRS-om (General Packet Radio Service) je 50 Kbps. Teoretski najveća brzina koju je mogla postići je 384 Kbps s poboljšanim brzinama prijenosa podataka za GSM Evolution (EDGE), dok je EDGE+ mogao dobiti brzinu i do 1.3 Mbps. Iako je znatno sporiji od modernijih mreža 2G je donedavno imala najveću pokrivenost u svim zemljama. Prije velikog skoka s 2G na 3G bežične mreže, manje poznati 2.5G i 2.75G bili su privremeni standardi. 2.5G je uveo novu tehniku komutacije paketa koja je bila učinkovitija od 2G tehnologije. To je dovelo do 2,75G, što je omogućilo teoretski trostruko povećanje brzine. AT&T je bila prva GSM mreža koja podržava 2,75G s EDGE u SAD-u. Mora se nadodati da 2.5G i 2.75G nisu službeno definirani kao bežični standardi. Služili su uglavnom kao marketinški alati za promicanje novih značajki mobitela u javnosti.
Treća Generacija (3G)
Uvođenje 3G mreže 1998. godine dovelo je do veće brzine prijenosa podataka. Zbog toga smo mogli koristiti naše mobilne telefone na načine koji zahtijevaju više podataka, kao što su videopozivi i pristup internetu. Kada je izašla 3G mreža po prvi put je upotrijebljen izraz mobilno širokopojasna veza. 3G nudi dovoljno velike brzine da omogući strujanje zvuka i videa, iako je potrebno puno više vremena za preuzimanje pjesama i filmova na uređaj koji koristi 3G. Maksimalna brzina 3G mreže bila je 2 Mbps za neprenosive uređaju, a za prenosive oko 384 Kbps.
Četvrta Generacija (4G)
Četvrta generacija mreža koja je objavljena 2008. je 4G. Kao i prethodna 3G mreža ona omogućava pristup internetu, ali i mnogo više kao što su i 3D TV, HD TV, igranje igrica na mreži i ostale stvari koje zahtijevaju velike brzine. Većina aktualnih modela mobitela danas je na 4G tehnologiji s obzirom da je 5G relativno nova iako je ovdje već nekoliko godina. Maksimalna brzina 4G mreže na bežičnom uređaju je 100 Mbps, a Brzina može dostići čak 1 Gbps kada se pozivatelj na mobilnom uređaju ne bi micao sa mjesta. U prosincu 2010. ITU je proširio definiciju 3G na dugoročni razvoj (LTE), WiMAX i HSPA+
Peta Generacija (5G)
5G je nova generacija mobilne mreže koja potiče inovacije i transformira način na koji živimo, radimo i igramo. 5G nam je predstavio ogroman skok u brzini, pouzdanosti i kapacitetu. Neke od najvažnijih značajki 5G mreže su minimalno kašnjenje i mogućnost da veliki broj uređaja bude povezan na mrežu istovremeno. Također 5G mreža može pomoći nama ljudima puno više nego što mi mislimo, može nam pomoći u industrijskoj automatizaciji, poboljšavanju virtualne stvarnosti pa čak i razvoj pametnih gradova. 5G mreže su mobilne mreže u kojima je područje usluge podijeljeno na mala geografska područja koja se nazivaju ćelije. Svi 5G bežični uređaji u ćeliji komuniciraju radio valovima sa mobilnom baznom stanicom putem fiksnih antena, preko frekvencija koje je dodijelila bazna stanica. Bazne stanice, nazvane čvorovi, povezane su s komutacijskim centrima u telefonskoj mreži i usmjerivačima za pristup Internetu putem optičkih vlakana velike propusnosti ili bežičnih veza. Kao i u drugim mobilnim mrežama, mobilni uređaj koji se kreće iz jedne ćelije u drugu automatski se neprimjetno predaje. Kako bih prikazao koliko je 5G mreža uistinu brža od ostalih na stranici Hrvatskog Telekoma ima veoma točna usporedba u obliku animacije. (Link u izvorima)
Slika 2.
Slika 3.
IZVORI:
https://www.lifewire.com/1g-vs-2g-vs-2-5g-vs-3g-vs-4g-578681 (tekst i slika 1.)
https://www.vodafone.co.uk/mobile/best-for/glossary/2g
https://www.vodafone.co.uk/mobile/best-for/glossary/3g
https://www.hrvatskitelekom.hr/5g (Animacija)
https://www.5g.hr/tehnologija/povijesni-razvoj-javnih-mobilnih-mreza/ (slika 3.)
https://www.visermark.com/post/mobile-network-evolution-from-1g-to-5g (slika 2.)